Specijalni rezervat prirode Uvac je jedno od njih. Duboko usečeni kanjon, krečnjačke litice, tamnozelena voda i čuveni meandri koji se savijaju kroz planinski pejzaž stvaraju prizor koji je postao jedan od simbola prirode Srbije. Ali Uvac nije samo fotografija sa vidikovca. Iza tog prepoznatljivog pogleda krije se jedno od najvrednijih zaštićenih područja u Srbiji – prostor izuzetnog geološkog, biljnog i životinjskog bogatstva, a pre svega dom jedne od najimpresivnijih kolonija beloglavog supa u Evropi.
Rezervat se nalazi u jugozapadnoj Srbiji, između područja Nove Varoši i Sjenice, okružen planinama Zlatar, Murtenica, Čemernica, Javor i Jadovnik. Prema važećoj zaštiti, Specijalni rezervat prirode „Uvac“ je prirodno dobro I kategorije, od izuzetnog značaja, a granice zaštićenog područja obuhvataju oko 11.845 hektara. Nadmorska visina kreće se približno od 760 do 1.322 metra.
Ali brojke ne mogu da objasne prvi trenutak kada ugledaš Uvac.
Moraš da stigneš do vidikovca.
Moraš da pogledaš dole.
I tek tada shvatiš šta je reka uspela da napravi.
Meandri Uvca – priroda koja je milionima godina crtala svoj put
U središtu rezervata nalazi se kanjonska dolina reke Uvac. Reka je kroz krečnjačke stene usekla duboku dolinu, stvarajući strme litice i klisurasto-kanjonske predele čija dubina na pojedinim mestima doseže i do oko 350 metara. Najprepoznatljiviji deo predstavljaju uklješteni meandri Uvca, čiji se zavoji posebno ističu u okolini sela Lopiže.
Kada ih posmatraš odozgo, teško je poverovati da je taj oblik napravila reka.
Uvac ne ide pravo.
On se savija, vraća, ponovo nestaje iza stene i pojavljuje se nekoliko stotina metara dalje.
Zbog toga je pogled sa vidikovca toliko poseban. Ne gledaš samo reku. Gledaš trag koji je voda ostavila u planini.
I možda je baš to najbolji razlog da Uvac ne doživiš samo preko fotografija.
Jer fotografija ti pokaže oblik.
Izlet ti pokaže razmeru.
Vidikovac Molitva – trenutak zbog kojeg se kreće
Ako postoji prizor koji je postao zaštitni znak Uvca, to je pogled na meandre sa visine.
Vidikovac Molitva jedan je od najpoznatijih načina da ih doživiš. Do pogleda se dolazi peške, a sam dolazak predstavlja deo avanture. Kada se staza konačno otvori i ispred tebe se pojavi Uvac, shvatiš da je svaki korak imao smisla.
Ne moraš da budeš iskusan planinar.
Ne moraš da juriš kilometre.
Ovde je dovoljno da kreneš.
A onda zastaneš.
I pustiš da pogled uradi svoje.
Za posete rezervatu postoje obeležene staze i pravila kretanja, a upravljač rezervata navodi da se određene posete organizuju uz stručne vodiče. Zato pre polaska treba proveriti aktuelne uslove, rute i način organizovanja posete.
Uvac odozdo izgleda potpuno drugačije
Ako je pogled sa Molitve razlog zbog kog ljudi dolaze, voda je razlog zbog kog mnogi požele da istraže još više.
U rezervatu se nalaze Uvačko, odnosno Sjeničko, Zlatarsko i Radoinjsko jezero, koja su nastala izgradnjom hidroakumulacija i danas predstavljaju važan deo pejzaža ovog područja.
Jedan od najzanimljivijih načina da upoznaš Uvac jeste plovidba.
Prema informacijama upravljača, organizuju se obilasci Uvačkim jezerom, uključujući plovidbu od Rastoka, posmatranje ptica i posetu Lednoj pećini, uz različite varijante obilaska. Postoji i kombinacija plovidbe i pešačenja.
I tu Uvac pokazuje drugo lice.
Sa vidikovca gledaš reku.
Sa vode gledaš litice.
A između njih leti ptica sa rasponom krila koji može da dostigne oko tri metra.
Beli sup je iznad tebe.
Kraljevstvo beloglavog supa
Uvac ne bi bio ono što jeste bez ptice koja je postala njegov simbol.
Beloglavi sup (Gyps fulvus) jedna je od najvažnijih prirodnih vrednosti rezervata. Ovaj veliki lešinar gnezdi se na liticama i u pećinama iznad jezera, a njegovo prisustvo predstavlja jedan od glavnih razloga zbog kojih je područje toliko značajno za zaštitu prirode.
Priča o njegovom opstanku posebno je fascinantna.
Nakon Drugog svetskog rata vrsta je bila na ivici nestanka. Na području Uvca početkom devedesetih ostalo je svega oko desetak jedinki. Organizovano je hranilište Manastirina, a dugogodišnji program zaštite i prihrane, uz rad lokalnih čuvara i drugih stručnjaka, doprineo je velikom oporavku populacije. Upravljač danas navodi oko 110 gnezdećih parova i ukupno približno 450–500 jedinki na Uvcu i u kanjonu Mileševke, što ovu koloniju čini najvećom na Balkanu i jednom od najvećih u Evropi.
Zato kada na Uvcu ugledaš ogromnu pticu kako kruži iznad kanjona, ne gledaš samo zanimljivu životinju.
Gledaš uspešnu priču o povratku jedne vrste.
A to potpuno menja način na koji doživljavaš ovaj kraj.
Uvac nije samo dom jednog lešinara
Bogata ornitofauna čini rezervat posebno značajnim za ljubitelje ptica. U dostupnim dokumentima upravljača navodi se oko 200 vrsta ptica, među kojima su veliki ronac, suri orao, orao zmijar, sivi soko, buljina i brojne druge vrste. Područje je zbog značaja za ptice upisano i na listu važnih područja za ptice.
U širem području mogu se sresti i vuk, medved, divlja svinja, lisica, zec, jazavac i kuna, dok vodeni ekosistemi pružaju stanište brojnim vrstama riba. U novijim podacima upravljača navodi se 26 vrsta riba, među kojima su i mladica i potočna pastrmka.
A priča tu ne završava.
Uvac je zanimljiv i botaničarima. Upravljač rezervata navodi 219 registrovanih taksona flore, među kojima su vrste od međunarodnog značaja, vrste sa Crvene liste i brojne biljke lekovitih svojstava.
Zato je ovo mesto mnogo više od „onog lepog vidikovca“.
To je čitav ekosistem.
Ispod Uvca postoji još jedan svet
Ako misliš da si sve video kada stigneš do meandara, sačekaj da zaviriš ispod površine planine.
Krečnjački teren oko Uvca oblikovao je čitav sistem pećina, jama, vrtača i drugih kraških oblika. Najpoznatiji je Ušački pećinski sistem, koji obuhvata Ušačku i Ledenu pećinu i jamu Bezdan koja ih povezuje. Do sada je istraženo više od šest kilometara kanala.
Unutra počinje potpuno drugačiji Uvac.
Nema širokog neba.
Nema pogleda na meandre.
Nema planinskog horizonta.
Samo stene, mrak, voda i oblici koje je priroda stvarala veoma dugo.
U pećinama se mogu pronaći stalaktiti, stalagmiti, stubovi i drugi oblici pećinskog nakita nastali taloženjem minerala iz vode.
Zato je Uvac jedna od retkih destinacija gde tokom istog izleta možeš da doživiš planinu odozgo, reku sa vode i planinu iznutra.
Kako izgleda pravi Yzlet na Uvac?
Ne mora da bude komplikovano.
Možeš da počneš od staze.
Zatim da potražiš vidikovac.
Onda da se spustiš prema vodi.
Da napraviš pauzu.
Da posmatraš supove kako kruže iznad kanjona.
A ako imaš vremena, da nastaviš do pećine.
Odjednom više nemaš „izlet na Uvac“.
Imaš celu avanturu.
Upravljač rezervata navodi pešačke staze koje su najvećim delom pogodne i za biciklizam, kao i organizovano splavarenje odnosno plovidbu Uvačkim jezerima.
To znači da Uvac možeš da upoznaš svojim tempom – ali uvek uz poštovanje režima zaštite i pravila kretanja.
Jer ovde priroda nije kulisa.
Ona je razlog zbog kog je ovo područje zaštićeno.
Kada otići u Specijalni rezervat prirode Uvac?
Svako godišnje doba donosi drugačiji pogled.
Tokom toplijih meseci zelenilo i voda daju Uvcu onu prepoznatljivu razgledničku atmosferu, dok proleće i jesen mogu da donesu drugačije boje i atmosferu na stazama.
Za konkretne ture, plovidbu, obilazak pećina i kretanje po rezervatu najbolje je proveriti aktuelne uslove kod upravljača, jer se režimi zaštite, dostupnost pojedinih ruta i organizacija poseta mogu menjati. Turistička organizacija Srbije takođe navodi leto kao posebno pogodan period za posetu klisuri Uvca.
I zapamti jednu stvar:
ne idi na Uvac samo zbog fotografije.
Idi da razumeš šta gledaš.
Uvac nije mesto koje treba samo videti
Možeš satima da gledaš fotografije njegovih meandara.
Možeš da sačuvaš deset različitih pogleda na telefonu.
Ali postoji trenutak koji nijedna fotografija ne može da zameni.
Stojiš na litici.
Ispod tebe reka pravi krivinu.
Negde iznad tebe kruži beloglavi sup.
I shvatiš da si nekoliko sati ranije bio u gradu, a sada gledaš pejzaž koji izgleda kao da pripada nekom drugom svetu.
To je Uvac.
Ne samo meandri.
Ne samo vidikovac.
Ne samo beloglavi sup.
Nego voda koja je oblikovala stene, šuma koja čuva život, pećine koje kriju podzemni svet i ljudi koji godinama rade da sve to ostane sačuvano.
Zato sledeći put kada vidiš fotografiju Uvca, nemoj samo da je lajkuješ.