Na Zlatar se ne dolazi zbog jedne atrakcije. Njegova lepota je u tome što se šuma, livade, jezera, reke i planinski vidikovci smenjuju gotovo bez najave. Jednog trenutka hodaš kroz mirisnu četinarsku šumu, nekoliko minuta kasnije gledaš preko zelenog jezera, a zatim se pred tobom otvara potpuno drugačiji pejzaž – duboki kanjon Uvca i njegove čuvene krivine.
Upravo zato je Zlatar jedna od najzanimljivijih planina zapadne Srbije za istraživanje prirode. Nije prenatrpan jednom velikom atrakcijom koja privlači svu pažnju. Umesto toga, nagrađuje one koji žele da se zadrže, prošetaju, skrenu sa glavnog puta i pogledaju malo dalje.
Planina je dobila ime po zlatu, a priroda kao da se potrudila da opravda to ime. Zelene livade, šume omorike i breze, planinski vazduh i jezera na velikim nadmorskim visinama stvaraju pejzaž koji je istovremeno pitom i dovoljno divlji da imaš osećaj da si daleko od svakodnevice. Turistička organizacija Srbije posebno izdvaja spoj planinske i mediteranske klime, kao i bogat biljni pokrivač Zlatara.
Zlatar se najbolje upoznaje polako
Ovo nije planina na kojoj moraš odmah da tražiš najviši vrh.
Ponekad je najbolji način da je upoznaš jednostavna šetnja kroz šumu.
Staze prolaze kroz sastojine jele i smrče, izlaze na livade i vode prema skrivenim delovima planine. Tokom toplijih meseci Zlatar je posebno prijatan za pešačenje i biciklizam, a postoje i uređene biciklističke rute koje povezuju planinu sa okolnim jezerima, Pešterskom visoravni i područjem Prijepolja.
Ima nešto posebno u tome kada nekoliko sati provedeš bez potrebe da stigneš negde.
Samo pratiš stazu.
Povremeno zastaneš.
Čuješ vetar kroz krošnje.
A onda se šuma otvori i pred tobom se pojavi pogled koji nisi očekivao.
To je Zlatar.
Jezera koja su promenila lice planine
Jedna od najvećih posebnosti ovog kraja jeste voda.
Oko Zlatara se nalaze Zlatarsko, Uvačko i Radoinjsko jezero, velike akumulacije koje su danas postale sastavni deo pejzaža. Iako su nastale intervencijom čoveka, njihova kombinacija sa planinama i šumama izgleda potpuno prirodno. Turistička organizacija Srbije navodi da se ova jezera nalaze na više od 800 metara nadmorske visine i predstavljaju neke od upečatljivih prizora ovog kraja.
Zlatarsko jezero je posebno zanimljivo leti. Na njemu postoji plaža, a voda je okružena planinskim pejzažem koji daje sasvim drugačiji osećaj od klasičnog letovanja.
A kada se popneš iznad Radoinjskog jezera, pejzaž ponovo menja karakter.
Voda dole.
Šuma oko tebe.
Planine u daljini.
I shvatiš koliko se različitih doživljaja može pronaći na relativno malom prostoru.
A onda se pojavi Uvac
Postoji razlog zbog kojeg se Zlatar često pominje zajedno sa Uvcem.
Nedaleko od planine nalazi se jedan od najprepoznatljivijih pejzaža Srbije – kanjon reke Uvac sa njegovim velikim meandrima. Reka je kroz krečnjački teren napravila duboke krivine koje su danas među najpoznatijim prirodnim prizorima u zemlji.
Ali postoji još bolji način da razumeš Uvac od gledanja fotografije.
Spusti se na vodu.
Iz čamca ili kajaka meandri izgledaju potpuno drugačije. Tek tada vidiš koliko su visoke stene iznad tebe i koliko je reka zapravo duboko usečena u pejzaž. U okolnim liticama nalaze se i brojni ulazi u pećine, među kojima se posebno izdvaja Ušački pećinski sistem sa Ušačkom, Ledenom, Bezdanom, Tubića i Baždarskom pećinom.
A iznad svega toga kruže beloglavi supovi.
Upravo zbog njih Uvac nije samo spektakularan pejzaž već i izuzetno vredan prirodni prostor. Ove velike ptice gnezde se na liticama i u pećinama iznad jezera, a njihova populacija danas predstavlja jednu od najznačajnijih kolonija ove vrste u regionu.
Zato je Zlatar zanimljiv i onda kada pomisliš da si već video sve.
Uvek postoji još jedan pravac.
Lim pokazuje drugu stranu Zlatara
Ako je Uvac mirniji i vijugav, Lim donosi potpuno drugačiji temperament.
Reka prolazi kroz pejzaž Zlatara i useca se kroz krečnjačke predele, stvarajući uslove za različite aktivnosti na vodi. Za one koji vole adrenalin, ovaj kraj je poznat i po splavarenju i rekreativnim aktivnostima na Limu.
A na njegovoj pritoci Sopotnici nalaze se kaskadni slapovi koji dodatno pokazuju koliko vode ima u ovom planinskom kraju.
Tako na jednom Yzletu možeš da pređeš od mirne šetnje kroz borovu šumu do potpuno drugačijeg doživljaja reke.
Nije loše za planinu koju mnogi samo prođu na putu prema nekoj drugoj destinaciji.
Zlatar ima i svoju skrivenu kulturnu priču
Priroda nije jedino što vredi istražiti.
U okolini Zlatara nalaze se stare crkve brvnare, među kojima su one u Kućanima i Radijevićima, dok se u Peti nalazi crkva brvnara koja se navodi kao najstarija te vrste i zaštićena je kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.
Još jedan važan deo ovog kraja jeste manastir Mileševa, srednjovekovna zadužbina iz 13. veka, nedaleko od Prijepolja.
Zbog toga Zlatar možeš da doživiš i kao put kroz različite slojeve Srbije.
Najpre planina.
Onda jezero.
Zatim selo.
Pa stara crkva.
I na kraju manastir koji je tu vekovima.
Kada priroda postane aktivnost
Zlatar nije destinacija samo za gledanje.
Ljubitelji aktivnosti na otvorenom mogu da biraju između planinarenja, biciklizma, kajaka, plivanja, splavarenja i adrenalinskih sadržaja. Postoje obeležene pešačke i biciklističke staze, dok je na samoj planini dostupan i adrenalinski park. Tokom zime, Zlatar dobija potpuno drugačiji izgled i nudi mogućnosti za alpsko skijanje i noćno skijanje na glavnoj stazi.
Zato Zlatar nije vezan za jednu sezonu.
Ali nije ni vezan za jedan tip putnika.
Možeš doći sa porodicom.
Sa društvom.
Sam.
Na vikend.
Na jedan dan.
Ili samo na nekoliko sati da promeniš vazduh.
I postoji jedan ukus koji pripada ovom kraju
Ako već istražuješ Zlatar, nemoj otići a da ne probaš nešto što je duboko povezano sa njegovim podnebljem.
Zlatarska heljdopita, odnosno pita od heljde, jedan je od lokalnih specijaliteta po kojima je ovaj kraj prepoznatljiv. Turistička organizacija Srbije navodi da heljda uspeva na nadmorskim visinama većim od 1.000 metara i upravo zato ima posebno mesto u lokalnoj gastronomiji.
To možda zvuči kao mali detalj.
Ali upravo takvi detalji čine putovanje boljim.
Jer kada se vratiš sa planine, ne nosiš samo fotografije.
Nosiš i ukus mesta koje si posetio.
Zlatar nije „još jedna planina“
Ako voliš planine, Zlatar bi mogao da ti bude iznenađenje.
Nema samo šumu.
Nema samo jezera.
Nema samo Uvac.
Nema samo vidikovce.
Njegova posebnost je upravo u kombinaciji svega toga.
Možeš početi jutro među četinarima, nastaviti do Zlatarskog jezera, produžiti prema Uvcu, posmatrati beloglavog supa kako kruži iznad kanjona, a zatim završiti dan negde iznad Radoinjskog jezera.
I nijedan deo dana neće izgledati isto.
Zato Zlatar možda nije planina koju treba „osvojiti“.
Mnogo je zanimljivije pustiti je da ti pokaže koliko toga ima.
Jednog dana možda ćeš doći zbog jezera.
Sledećeg zbog Uvca.
Trećeg zbog šume.
A onda ćeš shvatiti da je upravo to ono što dobru destinaciju čini dobrom.
Uvek postoji razlog da se vratiš.