Postoje planine na koje odeš zbog jednog vrha. Na Taru se ide zbog celog sveta koji se krije između njenih šuma.
Čim uđeš u Nacionalni park Tara, asfalt i svakodnevna buka počinju da ostaju iza tebe. Put se uvlači među guste četinarske šume, između kojih se povremeno otvaraju livade, proplanci i pogledi prema Drini. A onda, negde između dve krivine, shvatiš da više ne tražiš destinaciju. Već si stigao u avanturu.
Nacionalni park Tara proglašen je 13. jula 1981. godine i prostire se na 24.991,82 hektara. Njegov najveći deo prekrivaju šume, a posebnu vrednost predstavlja Pančićeva omorika, endemska i reliktna vrsta koja je na ovom području uspela da preživi poslednje ledeno doba.
Tara nije samo planina. Tara je mesto koje istražuješ.
Možeš doći na jedan dan i videti Banjsko stenu.
Možeš ostati vikend i obići nekoliko vidikovaca.
Možeš krenuti biciklom kroz šumu, spustiti se prema Perućcu, otići do manastira Rača ili pronaći stazu koja će te odvesti negde gde nisi planirao da stigneš.
Upravo je to ono što Taru čini posebnom.
Nema jednog načina da je doživiš.
Nacionalni park ima blizu 300 kilometara obeleženih planinarskih staza, a kroz njegove predele prolaze i uređene biciklističke rute. Među poznatijim pešačkim pravcima su staze prema Zborištu, Rači, Predovom krstu i Banjskoj steni.
Zato nemoj na Taru doći samo da bi „video Taru“.
Dođi da je pređeš.
Banjska stena – pogled koji moraš da osvojiš
Postoje fotografije koje napraviš da bi ih pokazao drugima.
A postoje pogledi zbog kojih na nekoliko minuta zaboraviš da izvadiš telefon.
Banjska stena je jedan od takvih.
Na oko 1.065 metara nadmorske visine, sa ovog poznatog vidikovca otvara se pogled prema smaragdnim vodama Perućca i kanjonu Drine. Zbog toga je Banjska stena jedna od najposećenijih tačaka Tare i mesto koje mnogi biraju kao prvi cilj kada krenu u istraživanje nacionalnog parka.
Ali nemoj da ti cilj bude samo fotografija na kraju staze.
Neka ti put do nje bude deo avanture.
Bilješka stena, Crnjeskovo, Osluša…
Ako si već stigao na Taru, nemoj da se zaustaviš na prvom poznatom vidikovcu.
Bilješka stena otvara pogled prema kanjonu Drine i području Pančićeve omorike.
Sa Crnjeskova pogled se spušta prema dolini i manastiru Rača, dok je Osluša posebno poznata među ljubiteljima paraglajdinga. Tu je i Sjenič, sa 12 metara visokom drvenom osmatračnicom koja dodatno širi pogled preko planinskog pejzaža.
A to je možda najbolji način da istražiš Taru:
jedan vidikovac danas, drugi sledeći put.
Jer Tara nije napravljena za jedno čekiranje na mapi.
Pančićeva omorika – drvo koje je preživelo ledeno doba
Ako postoji jedno ime koje je neraskidivo povezano sa Tarom, to je Pančićeva omorika.
Ovaj endemski i reliktni četinar posebno je vredan deo prirodnog nasleđa nacionalnog parka. Josif Pančić otkrio ju je u ovom području, a naučna istraživanja potvrđuju da je vrsta uspela da preživi poslednje ledeno doba u refugijalnim predelima srednjeg toka Drine.
Zbog toga šetnja Tarom nije samo prolazak kroz „lepu šumu“.
Hodaš kroz prostor u kome su opstale vrste i staništa koja imaju izuzetnu prirodnu vrednost.
Na području nacionalnog parka registrovano je više od 1.100 biljnih vrsta, dok fauna uključuje brojne vrste sisara, ptica, vodozemaca, gmizavaca i riba. Tara je takođe važno stanište mrkog medveda.
Zato je ovde najbolji odnos prema prirodi jednostavan:
gledaj, istražuj i ostavi sve onako kako si zatekao.
Šuma koja ne mora da se objašnjava
Tara ima ono što je danas postalo luksuz.
Tišinu.
Ne onu potpunu tišinu u kojoj se ništa ne čuje, već onu u kojoj počinješ da primećuješ vetar kroz krošnje, ptice, vodu i sopstvene korake.
Možeš krenuti stazom kroz četinarsku šumu i satima ne sresti ništa što te podseća na grad.
A onda se šuma odjednom otvori.
Ispred tebe se pojavi dolina.
Iza nje Drina.
Negde dole Perućac.
I tada shvatiš zašto je vredelo krenuti.
Od šume do vode – Perućac i Zaovine
Jedna od najboljih stvari kod Tare je što ne moraš da biraš između planine i jezera.
U toplijem delu godine možeš da spojiš planinarsku avanturu sa odlaskom do Perućca ili Zaovinskog jezera, koji su među prepoznatljivim prirodnim atrakcijama ovog područja. Na vodi su tokom odgovarajuće sezone moguće različite aktivnosti, dok obale pružaju prostor za odmor i izlete.
Zamisli svoj dan:
jutro počinje stazom kroz šumu,
pre podne stižeš do vidikovca,
popodne se spuštaš prema vodi,
a dan završavaš negde gde poslednje svetlo pada preko planina.
To nije običan izlet.
To je Yzlet.
Manastir Rača – kada priroda dobije istoriju
Tara nije samo prirodna avantura.
U njenoj blizini nalazi se manastir Rača, zadužbina kralja Dragutina iz 13. veka, jedan od najznačajnijih kulturno-istorijskih spomenika ovog kraja. Turistička organizacija Srbije navodi i srednjovekovne nadgrobne spomenike u Perućcu i Rastištu, koji su deo UNESCO svetske baštine.
Zbog toga jedan Yzlet na Taru može da izgleda potpuno drugačije od drugog.
Šuma. Vidikovac. Manastir. Drina. Jezero.
Ti biraš redosled.
Tara kroz sva četiri godišnja doba
Tara ne izgleda isto dva puta.
Proleće donosi novo zelenilo i odlične uslove za istraživanje staza.
Leto je idealno za duže boravke, biciklizam, planinarenje i izlete pored Perućca i Zaovina.
Jesen pretvara šume u paletu boja i daje potpuno drugačiji karakter poznatim vidikovcima.
A onda dolazi zima.
Sneg prekrije šumu, staze postanu tiše, a poznati pogledi dobijaju potpuno novu atmosferu. Tara tokom zime nudi i mogućnosti za zimske sportove, sa ski-stazama u turističkim centrima Kaluđerske bare i Mitrovac.
Zato pitanje nije:
„Kada treba otići na Taru?“
Već:
„Kakvu Taru želiš da vidiš?“
Napravi svoj plan. Ili ga nemoj praviti.
Možeš da napraviš detaljan itinerer.
Možeš da označiš svaki vidikovac.
Možeš da isplaniraš kilometre i vreme.
A možeš i samo da spakuješ ranac, napuniš termos i kažeš:
„Idemo na Taru.“
I možda baš tada pronađeš najbolju stazu.
Možda zastaneš na vidikovcu koji nisi planirao.
Možda ostaneš duže kod jezera.
Možda shvatiš da ti jedan dan nije bio dovoljan.
Nacionalni park Tara nije mesto koje treba samo posetiti.
To je mesto koje treba istražiti.
Spakuj ono što ti treba. Izaberi prvi pravac. Ostalo ćeš pronaći putem.